Drama ”Kristinin zavjet” bazirana je na fragmentima iz života Kristine Doktare (Christina Doctare), švedske ljekarke, humanistkinje, autorke više knjiga, koja je, takoder, obnašala funkcije u vezi sa zdravstvenim i socijalnim pitanjima u Švedskoj. Kristina je široj javnosti poznata po svom angažmanu u ratu na Kipru 1974. godine, kao i ratu na Balkanu 1992. godine. U ratu na Kipru je, kao prva žena, Švedanka, bila vojni ljekar u bataljonu snaga UN-a, dok je u ratu na Balkanu kroz Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) vodila projekt fizicke i psihicke rehabilitacije. Bila je jedna od prvih koja je raportirala o sistematskom silovanju u ratu u BiH. "Autor je dramu koncipirao po principu smjenjivanja sadašnjosti i prošlosti u 15 scena, koristeci se „flešbekovima“, a u podlozi je, ustvari, igra tame i svjetlosti. Koševic je to gotovo maestralno postavio. Radnja tece kao rijeka: izvor, tok pa utok, onda se, kao plivanje uzvodno vraca od utoka ka izvoru, a i nizvodno i uzvodno nailazeci na sprudove koji su i otoci spasa, ali i smrtne zamke. Tekst je, bez ikakve dvojbe, višeznacno dobar, a iznad svega koristan kao svojevrstan dokument o meduljudskim odnosima i suodnosima, poštenju i nepoštenju, pojavnosti i mimikriji. Stil, izricaj, ritam, dinamika i konzistentnost su korektni, medusobno podupiruci, intrigantni, a istovremeno umirujuci. Tekst nije ni jednolinijski niti pravolinijski. Obiluje svojevrsnim kaskadama, izletima i vracanjima, kao vrtuljak, cjelina sa zasebnostima, a sve je povezano i niti jedan djelic se ne gubi u nekoj zagubljenoj niši ili naprosto u autorovom pretincu zaborava. Ne, ništa se ne gubi, sve tvori jednu konzistentnu cjelinu. Prica (drama) „Kristinin zavjet“ je pregnantan govor o dobru i zlu, istini i laži, plemenitosti i zlocinstvu, humanosti i licemjerju, moralu i nemoralu, covjekoljublju i necovještvu, ljudskosti i zvjerinjaku, širini i skucenosti, umnosti i neumlju, smjernosti i bahatosti, benevolentnosti i grabežljivosti, zlodusima i dobrim dušama. Unutar tih odrednica i medaša, autor neštedimice vivisekcijski analizira i propituje ponašanja i onih dobrih i onih loših na globalnom i na lokalnom nivou, a ta dva nivoa su u savremeno doba gotovo jedno – sve lokalno se odražava na globalno, kao i globalno na lokalno." (Izvod iz recenzije: Mirsad D. Abazovic, profesor emeritus)