„Mislim da covjek uvijek iznova pronalazi covjeka – kroz ljubav.
I da je to najvažnija i najtrajnija stvar u ljudskom životu.”
Kod nas u Auschwitzu zbirka je izabranih prica poljskog autora Tadeusza Borowskog (1922. – 1951.) inspiriranih njegovim zatvorenickim iskustvom u nacistickim koncentracijskim logorima Auschwitz i Dachau za Drugog svjetskog rata. Iako je poživio samo 28 godina i za sobom ostavio kvantitativno ne odvec velik književni opus, Tadeusz Borowski do danas je ostao jedinstvena pojava u poljskoj književnosti. Unatoc tome, djelo ovog istinskog književnog velikana kod nas je ostalo gotovo potpuno nepoznato.
U svojoj provokativnoj i okrutnoj prozi, lišenoj svakog moraliziranja i politikantstva, Borowski iz perspektive hladnog i bezdušnog promatraca, logoraša Tadeka, opisuje svijet pukog preživljavanja u logoru smrti. Pritom se najviše usredotocio na ono što je smatrao najsotonskijom, istinski tragicnom stranom tog mjesta potpune degradacije svih ljudskih vrijednosti – zlocinom logike koju je totalitarni sustav doveo do savršenstva, do stupnja dotad nevidenog u povijesti – na silovanje ljudskosti žrtava, prisiljavanje na pokornost po cijenu života, svjesno i proracunato huškanje covjeka na covjeka…
Objavljene neposredno nakon Drugog svjetskog rata, izazvavši velik šok i prijepore u poslijeratnoj poljskoj javnosti zbog navodnog nihilizma i pomanjkanja vjere u covjeka, kratke price Tadeusza Borowskog danas se opcenito smatraju remek-djelom svjetske književnosti.