Grimalda

Grimalda, drugi roman Edija Matica, žanrovski je kompleksno djelo, istovremeno ljubavni roman a pomalo i politicki triler i putopis. Edi Matic vrsno barata književnim žanrovima, no stvarni otponac njegove price ipak je žanrovski nedvojbeno nepotrošiv: tajanstveni nestanak ženskog lika. Time se romaneskni potencijal ne iscrpljuje: rijec je o romanu mnogih pocetaka, ne nužno samo istarskih kao što sugerira naslov. Pocetak se lako može zamisliti u Zagrebu 1941, a možda i u Imotskom pa cak i Lukavcu kod Tuzle. Kao kriminalisticki roman, Grimalda je žanrovski superioran i plijeni vještinom, napetošcu i filmskom brzinom. Istovremeno, to je i roman upecatljivih likova – Igor i Tena, Dijana Kralj i Filip Šop, Davor i Ulika, inspektor Bolkovic i Ninica Horvatova, stjecajem nepredvidljivih okolnosti pristigli s razlicitih adresa i vremena, u literarnom defileu likova koji u svojim nimalo glamuroznim ulogama (policajci, konobari, fotografi, inspektori, recepcioneri) nastupaju manje više slucajno kao glavni ili sporedni. Njihove su istinske uloge životnih i politickih emigranata i gubitnika, nasukanih na pramcima vlastitih sudbina, fanaticnih opsesija, emocija i životnih zabluda. Edi Matic strpljivo ispituje stvarnu otpornost svojih likova na neumitne životne udarce koji ih guraju iz njihovih prirodnih egzistencija u neocekivanim smjerovima. Pisac svoje likove – kao i u svakom pravom noiru – uvjerljivo potretira kao žrtve vlastite „uhvacene“ prošlosti, s kojom se likovi simbolicki razracunavaju u snenim i idilicnim krajolicima Grimalde, Vižinade, Crklade, Buja i drugih pitoresknih istarskih mjesta šaca. Životno i stvarnosno više nego uvjerljiva, Grimalda je u startu korak dalje od mogucih žanrovskih stereotipa.