Dekameron

Boccacciov Dekameron, nastao izmedu 1349. i 1353. godine, jedno je od najvažnijih književnih djela predrenesansnog razdoblja. Boccaccio je tim djelom utemeljitelj književnosti i proznog pripovijedanja na talijanskom, puckom, "vulgarnom" jeziku. Imao je golem utjecaj na europsku književnost. Djelo prica o grupi mladih ljudi, sedam djevojaka i tri mladica, koji iz Firence zbog katastrofalne kuge ("Crna smrt") 1348. godine pobjegnu na seosko imanje nedaleko od grada, te si tamo vrijeme krate tako da svakoga dana po odredenim pravilima pricaju price. Ukupno sto ispripovijedanih novela, premda imaju zajednicke teme prema opisanim pravilima, izrazito su raznolike, a autor u njima prikazuje najrazlicitije ljudske tipove, iznosi moralne stavove, psihologije, opisuje vrline, mane i hirove. Dekameron prenosi izuzetan i obuhvatan panoramski prikaz života u Italiji "trecenta", u epohi u kojoj rastuce gradanstvo pokušava ostvariti harmoniju izmedu svog materijalnog svijeta i idealnog, uzornog svijeta vec polako nestajuceg plemenitog viteštva. Novele prepricavaju najcešce vesele, ali povremeno i tragicne zgode; slave ljubav, erotiku i bukolicke ideale toga vremena, hedonisticki svjetonazor i opušteni životni stil tipican za humanisticko i renesansno razdoblje kojemu Boccaccio prethodi. Zbog toga je smatran skandaloznim i nemoralnim, te je u kasnijim razdobljima cenzuriran ili zabranjivan, a završio je i na zloglasnom crkvenom Indeksu zabranjenih knjiga.

Giovanni Boccaccio (1313-1375) je talijanski humanisticki, predrenesansni pisac, pjesnik i ucenjak, kojega se smatra najvecim europskim pripovjedacem XIV. stoljeca.

Izbor iz Dekamerona - u novom prijevodu Olivere Jovanovic, Katarine Stanic i Zvonimira Bulaje - sadrži, pored ostalih, sve novele koje su obavezna školska lektira za 2. razred srednje škole.