Pajtim Statovci – Bolla

Roman Bolla Pajtima Statovcija, finskog pisca porijeklom s Kosova, epska je i istovremeno lirska, u „veliku povijest“ uronjena i vrlo intimna prica o ljubavi. Kao i autorov nasljednom traumom obilježen život, ona pocinje na Balkanu, usred jednog od vec cetvrt i više stoljeca starih ratova cije su rane mjestimice još uvijek
svježe, miješajuci kolektivno i politicko s najdublje osobnim na nerazluciv nacin.

Ljubavna prica u središtu u vlastitom je kontekstu na sve nacine prijestupna: ona nevidljivim lancima koji povremeno granice s okovima vezuje protagoniste, s nesagledivim posljedicama spajajuci dvojicu prištinskih studenata – Srbina i Kosovara – neposredno uoci rata, u njegovu vihoru i poslije, u vrijeme ožiljaka. Ipak, nije rijec o slatkoj sagi o ljubavi koja nadilazi rodne, nacionalne, vjerske i ine granice. Oba lika duboko su uvjetovana vlastitom prošlošcu, a nemogucnost da se toj ljubavi na duži rok prepuste rezultirat ce dvjema sasvim razlicitim sudbinama, na rubu ili u samom srcu zlocina.

Bolla – rijec za cudovište iz prica i društvenog izopcenika – slika je istovremeno tranzicijskog Kosova i emigrantske egzistencije u uredenoj dalekoj zemlji, skica za reproduciranje duboko ukorijenjenih stereotipa, i okvirnom bajkom ili fantazmagorijom osvijetljena alegorija onog najljudskijeg u nama: u njegovim najsvjetlijim i još više onim najtamnijim tonalitetima.

O autoru

Pajtim Statovci (1990.) jedan je od najvažnijih finskih pisaca mlade generacije. Porijeklom je s Kosova. Studirao je komparativnu književnost na Sveucilištu u Helsinkiju, a potom i dramaturgiju (scenaristiku) na Fakultetu za umjetnost, dizajn i arhitekturu Sveucilišta Aalto. Svoj prvi roman Moja macka Jugoslavija (Kissani Jugoslavia) objavio je 2014. i za njega iste godine dobio nagradu Helsingin Sanomat, najvažnije finsko književno priznanje za najbolji debitantski roman. Za drugi roman, Tiranan sydän (2016.), dodijeljena mu je književna nagrada Toisinkoinen. Za svoj posljednji roman, Bolla (2019.), dobio je najprestižniju finsku književnu nagradu Finlandia, postavši njezin najmladi dobitnik.

O prevoditelju

Boris Vidovic roden je 1961. u Zagrebu, a gotovo polovi¬cu svojeg životnog vijeka proveo je u Finskoj. Diplomirao je kom¬parativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagre¬bu te je magistrirao književnost na Sveucilištu u Helsinkiju. Pre¬vodio je s engleskoga i talijansko¬ga, a trenutacno prevodi uglavnom s finskog jezika.
Medu njegovim su važnijim prijevodima u posljednjih desetak godina: Arto Paasilinna, Dražesno kolektivno samo¬ubojstvo (Hurmaava joukkoitsemurha, 2007.), Kari Hotaka¬inen, Srcani udari (Sydänkohtauksia, 2008.), Sofi Oksanen, Cišcenje (Puhdistus, 2011.), Kari Hotakainen, Rijec božja (Jumalan sana, 2014.) i Sofi Oksanen, Kad su golubice nestale (Kun kyyhkyset katosivat, 2015.).

Bolla - e-bok, Kroatiska, 2023