Okus kozjeg sira : i druge price

Bektaš u najboljoj tradiciji pekicevskog prosedea polazi od mita kao temeljnog gradidbenog elementa svoje književnosti, da bi isti taj mit dekonstruisao i razgradio, pokazujuci nam, u tom svojevrsnom casu anatomije, da je rijec o piscu koji nije izgubio maštu, te da u književnosti još ima mjesta za one koji svoj stilski postupak ne svode na simplificirana rješenja. Odnosno na ono doslovicno JA koje se krije iza autobiografske fikcije, koja se danas cesto uzima kao jedini važeci pripovijedni obrazac, a kojim se cesto prikriva odsustvo hrabrosti i želje da se eksprimentira sa književnom formom i jezikom kao uvijek živim i neuhvatljivim elementima stvaranja.