Zar je to covjek

Je li naslov romana Zar je to covjek pitanje ili tvrdnja? Doima se kao pitanje, ali je upitnik svjesno izostavljen. Možda nikada u povijesti književnosti nije odsutnost jednog jedinog interpunkcijskog znaka prouzrocila tako bolnu dvosmislenost. Kao kemicar, Primo Levi je znao da svekolika raznolikost tvari ovisi o malim, gotovo neprimjetnim odstupanjima u strukturi atoma. U alkemiji književnosti, na putu od gole rijeci, preko poimanja i tumacenja, pa sve do zaborava, neizvjesnost je još strašnija, varijable su premnoge, a kada se toj smjesi doda onaj isti sastojak – Auschwitz – zbog kojeg je postalo nemoguce pisati poeziju, javlja se prijetnja klonuca, predaje... Treba li se dakle predati? Pitanje je pogrešno. Treba svu svoju imovinu, a to je dnevno sljedovanje kruha, uložiti da bi se nabavilo bogatstvo, obicna žlica za juhu. U svijetu bez upitnika.
Velicina romana Zar je to covjek u tome je što o najvecoj strahoti svih vremena, kad ljudi nisu imali pravo ni na žlicu, Primo Levi piše sa zacudnom smirenošcu. Traganje za ravnotežom izmedu vlastite boli koja bi najradije vrištala (ili tupo klonula) i opore emotivne samodiscipline kojom je pisan ovaj roman, nije tek dužno izbjegavanje patetike. To je vještina književnog genija.