Uzbrdo

Vec je svojom prvom, nagradenom zbirkom pjesama Pisaljka nekog mudraca Ana Brnardic zauzela zapaženo mjesto na sceni mladeg hrvatskog pjesništva. Osjecaj za zvucnost i tjelesnost rijeci, za neobicne i cesto neuhvatljive asocijacije pokazao se bitnom odlikom njezina pisma.

S obzirom na prisutnost glazbenih motiva u pjesmama, Zvonimir Mrkonjic ustvrdio je da uzor poezije Ane Brnardic „nije govor, nego glazba“, koja djeluje kao „oslobodenje od svih sebicnosti i uspostava nekog izvornog kaosa“.

Nove autoricine pjesme, na tragu smjernica zacrtanih knjigom Postanak ptica, nastavljaju razvijati ocudujucu lirsku naraciju. Pjesnicke slike elegantno uviru jedne u druge, bez oštrih prijelaza, ali uz konstantnu izmjenu perspektiva koje otvaraju nove dimenzije lirskoga svijeta, cesto u svega nekoliko rijeci. Pjesnikinjin kozmos zraci mracnom bajkovitošcu, njime hodaju titani koji „škripe prevelikim kožusima“, u njemu „iz poda rastu velike uši koje nam služe za komunikaciju“, a „liliputanci hrcu u uskim ulicicama“.

Ove pjesme još jednom pokazuju snagu pjesnicke imaginacije Ane Brnardic – zadržavaju sada vec prepoznatljive znacajke njezina stila, ali istovremeno pronalaze nove pozicije promatranja, govorenja i zamišljanja. Ukratko, rijec je o pjesnikinji koja svakom novom knjigom otkriva prostore o cijem postojanju nismo ni slutili.

Branislav Oblucar