Sentimentalno putovanje

Da se nekom neobjašnjivom revizionistickom pogreškom ruska kultura 20. stoljeca svede samo na prva dva desetljeca, to bi i dalje bilo sasvim dovoljno da se ona upiše u registar svjetske baštine. U tom registru jedno bi ime bilo nezaobilazno, ono cuvenog ruskog formalista Viktora Šklovskog – izgrednika, vojnika, terorista i teoreticara – koji je s jednakom strašcu vozio oklopna vozila na bojištima diljem zemlje, spašavao što se spasiti moglo u Perziji, dizao u zrak mostove u rodnom Sankt-Peterburgu, bježao od Ceke te istovremeno držao revolucionarna predavanja koja su promijenila znanost o književnosti. Da je Šklovskij imao ne samo jednu nego mnoštvo valjanih cinjenica da napiše memoarsku prozu, nazvanu Sentimentalno putovanje, sa svega dvadeset i devet godina – koliko je imao kada je završio posljednji dio knjige – ponajbolje je sažela književna povjesnicarka i teoreticarka Marietta Cudakova, rekavši da je život Šklovskoga bio avanturisticki roman. - Ivana Peruško Vindakijevic