Putositnice

Nakon prvijenca "Pogled u Bosnu" Matije Mažuranica, Nemciceve Putositnice, djelo neobicnog i inventivnog naslova, jedno su od najhvaljenijih putopisnih djela preporodnog doba, omiljene prozne vrste hrvatskih romanticara iliraca. Nakon svog vec drugog razocarenja u ljubavi i odbijanja bracne ponude, autor je krenuo na put u Italiju u veljaci 1843. godine, preko Rijeke, Trsta do Venecije, te se ubrzo, vec u travnju, vratio preko Ljubljane, Graza i Beca. Po povratku piše, a 1845. godine objavljuje svoj putopis, koji izaziva oduševljenje i za ondašnje je skromne prilike pravi bestseler. Godine 1847. Nemcic opet putuje, sada u drugom smjeru, po Slavoniji, Srijemu, Srbiji, do Dunava i današnje Rumunjske, te o tome sastavlja zapise za planirani drugi dio "Putositnica"; no one su zbog njegove iznenadne bolesti i smrti ostale samo u neuredenim bilješkama. Za tisak ih je priredio i 1852. godine objavio njegov prijatelj Mirko Bogovic. Nemcic piše stilom kojega bismo danas nazvali novinarskim ili feljtonistickim; djelo je protkano humorom i duhovitim zapažanjima o svakodnevici, obicnim ljudima, koje ga i danas cine zanimljivim.

Antun Nemcic (1813.-1849.) istaknuto je ime narodnog preporoda, pjesnik, dramaticar i putopisac. Pored "Putositnica", poznat je po domoljubnoj lirici, te po najuspješnijoj komediji 19. stoljeca "Kvas bez kruha" (praizvedena 1855.), koja ga cini zacetnikom štokavske komediografije. Njegova najpoznatija pjesma "Domovini", objavljena u "Putositnicama", bila je iznimno popularna u svojoj uglazbljenoj inacici.