Pjesme

Ivan Mažuranic (1814.-1891.) je jedna od najvažnijih osoba u Hrvatskoj u 19. stoljecu. Bio je pjesnik, jezikoslovac, politicar i veliki reformator. Od 1873. do 1880. bio je hrvatski ban, prvi ban pucanin.

Kao književnik poznat je po svom povijesnom epu Smrt Smail-age Cengica iz 1846. godine, koji se smatra najvažnijim djelom Hrvatskog narodnog preporoda i vrhuncem hrvatske književnosti 19. stoljeca. Ep dramaturški efektno opisuje suvremene dogadaje u susjednoj Crnoj Gori, smrt hercegovackog tiranina Smail-age. Mažuranic prica univerzalnu pricu o prolaznosti sile, pravdi, slobodi i pobjedi dobra nad tiranijom. Djelo je doživjelo više od 150 izdanja i prevedeno je na nekoliko stranih jezika.

Osim Smail-age i dopune Gundulicevog Osmana, Mažuranic je objavio samo 35 izvornih pjesama, uz nešto prijevoda. U rukopisnoj ostavštini sacuvano je takoder samo nekoliko pjesama, koje, buduci strog prema sebi kao i prema drugima, te visokih kriterija, nije objavio. Za neke pjesme, razlozi neobjavljivanja su i politicki (epigrami koji se odnose na suvremenike). Kao protivnik prioriteta jednog narjecja, koristio je i jezik svog rodnog kraja (Hrvatsko primorje), uz književni jezik koji se u to doba formira. Pjesme objavljene za života "svidale su se suvremenoj publici i donijele mu pjesnicku slavu, mnogo prije Cengic-age." (Milorad Živanicevic).