Knjiga domova

Svaki dom koji smo imali dio je slagalice našega života. Stanovi i sobe, kuce i automobili u kojima smo živjeli, voljeli, bivali sretni ili neutješni – prostori su od kojih možemo skrojiti pricu o svemu što smo bili i onome što jesmo.
Baš to napravio je Andrea Bajani u svojoj zadivljujucoj Knjizi domova, romanu o muškarcu “kojeg cemo konvencionalno nazvati Ja” i njegovim domovima – mjestima prijateljstva i braka, odanosti i preljuba, prostorima u kojima su se otkrivali tijelo i poezija, sklapale se i rastavljale obitelji sklone samouništenju.
Od posljednje cetvrti prošloga stoljeca sve do naših dana, skokovito kroz vrijeme, Ja je mladi ljubavnik udane žene u seoskoj kuci i dijete koje puže za kornjacom u rimskome stanu dok se na televizoru prikazuju prizori otetoga Alda Mora i ubijenoga Piera Paola Pasolinija; on je suprug u torinskome gradanskom stanu, boem u pariškoj mansardi i zreo muškarac u londonskome hotelu; on je djecak kojega otac tuce u vikendici i student koji leži na madracu na tlu; a zatim jednostavno covjek koji za sobom zatvara vrata praznoga doma.
Knjiga domova Andree Bajanija putovanje je kroz eksterijere i interijere iz kojih potjecemo i u kojima nastavljamo svoje živote. U romanu jedinstvenome po strukturi, poeziji i viziji jedan od ponajboljih talijanskih pisaca svoje generacije oslikava velebnu fresku sentimentalnoga odgoja u kvadratnim metrima, ispisuje biografiju prostora i vremena koji su nas donijeli na svijet.

“Kao nitko prije njega, Bajani pretražuje sva ona mjesta gdje smo najviše otkrivali i voljeli, gdje smo bili ranjeni i gdje smo, najzad, postali to što jesmo.” – Sandro Veronesi

“Samo netko s nepokolebljivom nadom u autentican odnos može tako vjerno docarati samocu kojom smo okruženi.” – Nicola Lagioia

“Knjiga domova jest traganje, mukotrpno i rasvjetljujuce, za novim odgovorima na staro pitanje: Tko sam? Svi mi ujedno smo i svoji domovi.” – Claudia Durastanti

“Uz Rachel Cusk, Ottessu Moshfegh, Annie Ernaux, Joyce Carol Oates i Richarda Powersa, Andrea Bajani jedan je od živucih pisaca kojima se najviše divim.” – Edmund White, The New York Times

Knjiga domova najoriginalnija je knjiga koju sam procitala u posljednjih dvadesetak godina. Iako je roman neobicno citljiv (poetican i nježan), prijemciviji citalac bit ce uhvacen u nimalo laku zamku slagalice, odnosno rekonstrukcije autorove biografije. Pritom autor dijeli samoga sebe na samozatajnog pripovjedaca i Ja, književnog junaka. Autor ponekad popracuje opise svojih domova kopijom blueprinta, cesto imenom grada ili mjesta u kojemu se dom nalazi, obavezno godinom boravka, ali ni takvi, konkretni podaci nece biti od velike koristi u rekonstrukciji autorova stvarnog života. Knjiga domova suptilno je kamuflirana autorova autobiografija u kojoj glavnu ulogu nema ni autor ni Ja, nego domovi, živi, konkretni prostori, koje, paradoksalno, doživljavamo kao snove. – Dubravka Ugrešic