Ifigenija medu Taurijcima

Euripid (oko 480.-406. pr. Kr.) je najmladi u nizu tri slavna grcka tragicara (nakon Eshila i Sofokla). Orijentiran prema realizmu, prvi je radio psihološku karakterizaciju likova te se smatra tvorcem psihološke drame.

"Ifigenija medu Taurijcima" nastala je - pretpostavlja se, jer podaci nisu sacuvani - izmedu 414. i 412. godine prije naše ere. Poput njegove Helene, ovo djelo nije tragedija: ima sretan kraj, u njoj nema nasilja i smrti, pa su je žanrovski odredivali kao tragikomediju, melodramu ili cak "romanticnu dramu". Pretpostavlja se da je do takvog odmaka od klasicne tragike kod Euripida došlo nakon ratnih strahota kojima je njegova Atena bila izvrgnuta tijekom dugotrajnih Peloponeskih ratova sa Spartom. "Ifigenija medu Taurijcima" upravo je prica o uspješnom spasu i bijegu protagonista, nakon proživljenih ratnih i drugih užasa, sretni epilog Trojanskog rata. Obradu ove drame napisao je i J. W. Goethe, u dvije verzije (prozna 1779, u stihu 1787. godine), hvaleci Euripida kao "pjesnika buducnosti" kod kojega je sudbina ljudskih protagonista rezultat njihove slobodne volje, a ne viših božanskih sila pred kojima je covjek nemocan.

Preveo i komentare napisao: Koloman Rac.