Dom blaženog djeteta

“Samo san je stvarnost” rijeci su neumrloga Tina Ujevica, a roman Dom blaženog djeteta možda te rijeci najbolje potvrduje. Zacudujuca je to prica o starmalom djecaku Krešimiru Juristicu koji s obitelji pred ratom bježi iz Bosne u zagrebacku Dubravu. Neizmjerno inteligentan, perceptivan i senzibilan djecak ne može izdržati ratne patnje, podnijeti bol i smrt koja se nadvije nad njega i zajednicu te koliko god pokušava, ne uspijeva je nadvladati i umire. Njegova patnja ne zaustavlja rat, ali obilježava obitelj, oca pravnika, sestru slikaricu, majku, djedove i bake, striceve i tetke.
Mirko Marjanovic napisao je neobican, zacudan, u svojoj srži duboko antiratni roman, ali i roman o progonstvu, o poslijeratnoj Bosni, o vremenu nakon Drugoga svjetskoga rata. Dom blaženog djeteta sadržava u sebi mnoge romane i moguce ga je išcitavati na niz razina. Obiteljska je to saga o familiji Juristic, ljudima kakve itekako dobro znamo, s kojima živimo i koji mogu biti i naša obitelj. Roman o piscu i pisanju, o traženju duhovnosti, ali iznad svega jak krik protiv rata i nasilja. Dom blaženog djeteta svevremensko je i sveobuhvatno djelo majstora stila, dom mnogih prica sklopljenih u nezaboravnu proznu cjelinu.