Dok pakiram svoju biblioteku

Godine 1931. Walter Benjamin napisao je kratak i danas slavan esej o odnosu citatelja i njihovih knjiga i naslovio ga "Raspakiravam svoju biblioteku: besjeda o kolekcionarstvu". Dok se u lipnju 2015. sprema napustiti svoj seoski dom u dolini Loire, glasoviti argentinski pisac i bibliofil Alberto Manguel krece putem naizgled suprotnim Benjaminovu – valja mu naime spakirati više od 35.000 svezaka koje je prikupio tijekom života i poslati ih na novu prekomorsku adresu, jer Habent sua fata libelli; knjige imaju vlastitu sudbinu.

I dok pakira i probire knjige koje ce zadržati, pohraniti ili odbaciti, Manguel se prepušta razmišljanju o prirodi odnosa izmedu knjige i citatelja, reda i nereda, citanja i sjecanja, ispisujuci elegiju koja se cita kao manifest, lucidan cin pobune protiv prijetnje zaborava koji nam prazni police.

Svaka biblioteka, piše Manguel, neka je vrsta višeslojne autobiografije, pa na tom tragu i Dok pakiram svoju biblioteku postaje upecatljiv i intiman osvrt na prebogat citateljski život jednog iznimnog autora. Erudicija i mudrost, a nadasve strast prema književnosti, koju osjecamo na svakoj stranici Manguelove knjige, vode nas kroz epohe i svjetove, kroz carobne hodnike jedne velicanstvene biblioteke, života posvecena citanju.