Ako se zovem Sylvia

U zbirci «Ako se zovem Sylvia» objedinjene su pjesme Aide Bagic koje su nastajale u razlicitim razdobljima autoricina života, do 2007.; sabiranje sjecanja i propitivanje vremenitosti u središtu su njezina poetskog interesa.

Dominantni ton u zbirci je melankolican, jer rijec je o prisjecanjima, prizivanjima nekih zaboravljenih slika iz djetinjstva, mladosti, ponekad na samom rubu patetike, ali važno je naglasiti kako je autorica ipak uspijeva izbjeci, i to ironijom, ili pak grafickim rješenjima – tj. razbijanjem linearnosti stiha. Njezin krajnji cilj je upravo želja za gubitkom sjecanja, jer osloboditi se sjecanja može za nju biti tek lijek, kao što je pisanje pjesama nesumnjivo pokušaj oslobadanja svijesti od tih slika prošlosti. Potrebno je istaknuti i kako se Aida Bagic nerijetko igra rijecima, pa neke pjesme pružaju poseban zvucni užitak. Utjecaj citanja ruske avangardne književnosti ogleda se u pjesmama u kojima je posebno težište na ritmu, ali i na angažiranosti. Aida Bagic nerijetko se referira na literaturu – na bajke, na balade, na ruske avangardiste, na Slamniga i na hrvatsku žensku književnu tradiciju. Nesumnjivo je pak da je upravo Sylvia Plath njezina posebna inspiracija... (Darija Žilic)